Film Duhovi Sarajeva pomalo je netipičan za poslijeratnu bosanskohercegovačku kinematografiju. Iako se odvija u poslijeratnom Sarajevu bavi se ipak drugačijim temama – ljudskim snovima. Tipična snalažljivost sarajevskih mladića koji pomalo bizarne sitacije u kojima se zatiču rješavaju upravo na taj poseban, za sarajlije tipičan način – duhovit i neobičan – ono je čime se ovaj film bavi.
U poslijeratnom Sarajevu, dvojica mladića Pik (E. Bešlagić) i Tref (D. Janjić) sanjaju o tome da zajedničkim snagama obnove Trebevićku žičaru što nije u uporabi od njihovog djetinjstva. Zbog toga često odlaze u zgradu zapuštene žičare koju čuva General (N. Tulić), a dane provodi igrajući društvenu igru s prijateljem. Jednoga dana u Sarajevo pristigne Olja (S. Vučković), lijepa Splićanka, tvrdeći da traži davno izgubljenoga polubrata. Malo po malo, dvojica Sarajlija sprijatelje se s njom, druže se s njom i zaljubljuju se u nju. Usprkos njihovim planovima, obojici se promijeni kolotečina, kao i životni prioriteti...
"Duhovi Sarajeva" (2007) bosansko-hercegovačkog redatelja Dejana Radonića dopadljiva je i zabavna komedija prepuna šarma na bošnjački način, duhovitih dijaloga i zgodne priče o dvojici dokoličara megalomanskih ideja, kojima se život potpuno promijeni kada upoznaju privlačnu Splićanku. Kroz te likove film propagira ljubav prema Sarajevu i donosi ležeran pogled na taj dio bivše Jugoslavije, koji je bio teško oštećen u ratu devedesetih. Uz Severininu privlačnost, dobro režirane komične prizore, glazbu popularne grupe Hari Mata Hari, film obiluje i lijepim snimkama glavnoga grada Bosne i Hercegovine te talijanskoga Trsta, u kojemu se odvija jedna sekvenca.
0 коментара:
Post a Comment